Prenesno s jednog pulskog bloga, a napisano nakon njihovog kontroverznog intervjua u lokalnim režimskim novinama.
Nedavno je u nezavisnom dnevniku Glas Istre objavljen razgovor sa skupinom Fakofbolan koja sebe predstavlja punk i revolucionarnom. U tim radikalnim tvrdnjama nameće se nekoliko pitanja i dilema. Prvo koju revoluciju oni zastupaju? Pretpostavimo da se radi o socijalnoj revoluciji čiji je cilj uspostava pravednijeg društva od ovog danas. Drugo, izabrali su krivu tiskovinu u vezi promocije radničkih i ljudskih prava, ako se prisjetimo neprekidnog kršenja tih prava, štrajka i otkaza. Možda im je želja bila da svojim ekskluzivnim izjavama podignu nakladu i time pomognu oporavku tiskovine. Ili u skladu sa svojim sitnoposjedničkim mentalitetom povećaju profit vlasniku te privuku maloljetne na estradno pranje novca kroz manifestaciju zvanu Viva La Pola. Posve je druga stvar koliko su ti vječni (sa sedam godina pauze) samozvani pankeri uvjerljivi u svojim tekstovima, nastupima? Koga provociraju i protiv čega protestiraju? Nisu nas uvjerili u svojim odgovorima, jer kako vjerovati jednom yuppiju iz vodećeg hrvatskog osiguravajućeg društva, jednom privatnom poduzetniku, jednom srednjoškolskom nastavniku povijesti i hrvatskog jezika i jednom zabavljaču tj odgajatelju. Nakon te socijalne revolucije pjevač Igor Šaponja bi sa svojim učenicima subotom u zoru pošumljavao okolicu Pule i pjevao udarničke i borbene pjesme. Sigurno ne bi imao snage za grad bez lica i srca, jer bi grad bio pun seljaka, radnika i poštene inteligencije. Možda ne bi predavao povijest, jer bi vjerojatno nastupio njezin kraj. Osiguravajuća društva bi bila ukinuta pa bi Tibor Mlač brojao udarničke značke, a njegov kolega na basu bi ostao bez event managementa, festivala i after festivalskih partija. Najviše nas je nasmijala izjava o prekaljenim revolucionarima. Na kojim su se to ulicama, gulazima, zatvorima i policijskim postajama oni kalili nije jasno, jer se nisu baš sukobljavali s omraženim sistemom, a većina ih žive s mamom u udobnim pulskim domovima s udobnim radnim mjestima. Jedino revolucionarno kaljenje imali su u organizaciji raznih priredbi na kojima su ilegalno prodavali piće (naravno i alkohol maloljetnicima), a zaradu trpali sebi u džep pritom ne plativši porez omraženom sustavu. Ako je to njihova revolucionarna praksa, svaka im čast. Imaju se čim ponositi! Klince je lako zavarati sa pričama o buntu, revoltu i revoluciji. I mali savjet: kad već svirate taj nekakav balkanski street oi punk onda tako i izgledajte. Više nam sličite na malograđansku srednju klasu koja se vraća sa sportskih tečajeva na Verudeli. Barem se pretvarajte da ste punkeri, djeca će nasjesti, mi ne!
Punk Pula
